Jednog dana se probudiš, pogledaš se u ogledalo i shvatiš: nisi više „mlada dama“, sad si žena u najboljim godinama. Ali, dok ti svi to govore s osmehom, tvoje koleno škripi kao stari ormar svaki put kad siđeš niz stepenice.
Ulazak u četrdesete je kao update softvera – ništa ti nisu rekli, a sve je odjednom drugačije. Ne možeš više da pojedeš burek u 22h i očekuješ da se probudiš sa stomakom koji ne izgleda kao jastuk iz Ikee.
I tu dolazi VEŽBANJE.
Ah, vežbanje, moderna tortura u helankama.
Kad si imala 20, vežbanje je bilo :“Hajde da skinem par kilica za leto.“
U 30-im: „Moram da se vratim u formu posle porodđaja.“
A u 40-im? Vežbanje: „Da me leđa ne ubiju dok kačim veš. Da ne popucam dok kijam. Da mogu da zavežem pertle, a da mi se ne zavrti u glavi.“
Prvi dan u teretani, okružena devojkama koje izgledaju kao da su sišle s TikToka, dok ti tražiš gde se uključuje traka za trčanje. Trener ti pokazuje vežbu – ti pokušaš. Pukne ti kuk, ali ne odustaješ. Jer si žena u 40-im. Sada si ratnica.
Pilates? Prva pomisao da je to neka italijanska testenina. A ono – pakao za mišiće, za koje nisi ni znala da postoje.
Zumba? Zvuči kao nešto što naručuješ u kafiću uz sojino mleko. Umesto toga – koreografija u kojoj si ti jedina koja pleše kao da pokušava da se odbrani od rojeva pčela.
Ali, hej, ima i lepih strana.
Naučiš da nosiš šarene helanke bez blama. Kupiš teglu proteinskog praha, ikao ne znaš šta bi s njim. Kreneš na jogu i shvatiš da ti je najbolja poza – ona kad ležiš i ništa ne radiš.
Najlepši deo? Vežbaš ne da bi izgledala kao top model, već da bi mogla da živiš kao carica. Da nosiš kese iz prodavnica, a da te rame ne izda. Da se popneš uz stepenice i u isto vreme da pričaš telefonom- kao nindža. Da te deca vide i kažu: „Moja mama je jača od tvoje.“
I zato, drage žene u 40-im – navucite helanke, ubacite taj dupli sprotski grudnjak, pustite muziku iz 2003. i idemo! Neka se zna: Možda nas bole leđa. kolena, duša i ponos, ali i dalje vežbamo. Jer možemo. Jer hoćemo. I jer…. ako ne sad – kad?
i2 portal /V.V